Polazak u jaslice, odnosno vrtić za svako dijete predstavlja veliku promjenu u životu. Dijete dolazi iz obitelji gdje se osjećalo sigurno, u njemu nepoznatu sredinu, među nepoznate osobe.
Polazak u vrtić predstavlja veliku promjenu u životu djeteta i čitave obitelji, novo poglavlje u kojem se dijete možda prvi put odvaja na dulje vrijeme od roditelja, susreće s brojnim novim ljudima, novim prostorom, situacijama. Polazak u vrtić istovremeno je velika promjena i za cijelu obitelj, koja može izazvati i radost i strah. Roditelj može s ponosom gledati svoje dijete kako se „otiskuje u svijet“, radovati se ponovnom povratku na posao, tome da će imati nešto više vremena za sebe, no nerijetko će to biti praćeno i zebnjom, pitanjima: „Kako će se moje dijete snaći, hoće li tete prepoznati kad je tužno, gladno, hoće li znati tražiti što mu treba … „
Potrebno je proteći određeno vrijeme tijekom kojega se dijete prilagođava novoj sredini, upoznaje odgojitelje i nove prijatelje. Svako dijete prolazi kroz taj period, samo što se neka djeca prilagođavaju brže (za samo nekoliko dana), dok je drugoj djeci potrebno dulje vrijeme (i do 2 mjeseca). Neka djeca reagiraju burnije, a neka i ne pokazuju veće promjene u ponašanju. Promjene u ponašanju tijekom prilagodbe djeteta su prolazna pojava i dobro je biti pripremljen na njih,
kako bi djetetu mogli što bolje pomoći u prilagodbi.
Priprema djece za vrtić prije svega ovisi o razvojnoj dobi i djetetovoj osobnosti. Cilj pripreme za vrtić je djetetu unaprijed stvoriti što jasniju predodžbu o tome što ga očekuje te učiniti vrtić privlačnim ciljem kojemu se ono može veseliti. Najčešće starija djeca, dobi od četiri godine nadalje, imaju veću potrebu za druženjem s drugom djecom, što onda vrtić čini privlačnijim. Također postoje razlike među djecom u načinu kako najčešće reagiraju na promjene – neka djeca u prvim godinama života na većinu promjena isprva reagiraju otporom, npr. isprva odbijaju svaku novu hranu, novu osobu i sl., što može biti indikator da će na taj način pristupiti i vrtiću. Druga pak djeca lako i radosno, „bez problema“ krenu u vrtić, a reakcija uslijedi nakon nekoliko dana ili tjedana, kad shvate da je to za stalno…
KAKO SE DJECA PONAŠAJU TIJEKOM PRILAGODBE
Tri su osnovna tipa adaptacije:
1. LAKA ADAPTACIJA
2. ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
3. TEŠKA ADAPTACIJA
LAKA ADAPTACIJA
Normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu sa roditeljima; kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10 – 15 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
Promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
TEŠKA ADAPTACIJA
Dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 – 6 mj; često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: obolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i dr.
Najveći broj djece prođe proces prilagodbe bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije. Neka djeca otvoreno negoduju, redovito burno reagiraju kod
rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju. Ne prihvaćaju i otvoreno se bune protiv nove situacije. Treba napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se većina djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Neka djeca prve dane ulaze u sobu bez otpora zainteresirana za nove igračke, da bi se otpor pojavio treći dan ili idući tjedan, kada shvate da je odlazak u vrtić svakodnevan, a u njemu se ne osjećaju još sigurno. Burno reagiraju obično mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vratiju, odbijati komunikaciju s odgojiteljem ili drugom djecom. Ponekad dijete u jaslicama / vrtiću odbija jesti, teško se uspavljuje, nemirno spava i inače je plačljivo bez vidljivog razloga.
Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl.
Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost.
O tome koliko dugo će trajati period adaptacije i kako će se dijete ponašati tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi: