PRIVRŽENOST MAJKE I DJETETA
Mala djeca imaju psihološku potrebu za povezanošću koja ih snažno motivira da žele bliske, tople veze sa svojim skrbnicima. Ljudska bića imaju najduže razdoblje bespomoćne dojenačke dobi, u usporedbi s drugim vrstama.
Privrženost je trajna emocionalna veza koja je obilježena tendencijom traženja i održavanja blizine sa specifičnom osobom, osobito u vrijeme prijetnje i neugode. Prisutnost i priroda privržene veze iskazuje se privrženim ponašanjem, a to je bilo koja vrsta ponašanja koje rezultira ostvarenjem ili održavanjem blizine ili kontakta s osobom kojoj smo privrženi.
Dojenčad kao i mnoge životinjske vrste opskrbljene su setom bazičnih oblika ponašanja koji se očituju u plakanju, pripijanju, slijeđenju i stalnom traženju osobe kojoj je dijete privrženo a koja osigurava podršku, zaštitu i brigu.
Biološka funkcija privrženog ponašanja je zapravo zaštita. Instinktivne tendencije za odražavanjem blizine s osobom kojoj smo privrženi povećavaju šanse za opstankom.
U ranim stadijima razvoja dijete ne stvara samo privržen odnos s majkom koja je primarni objekt privrženosti nego i s drugim osobama najčešće članovima obitelji s kojima je dijete u interakciji. Na temelju kvalitete brige koju dijete dobiva, ono stvara mentalne modele o tome kako se osobe u interakciji odnose prema njima – i ove modele (prema Ainsworth) možemo nazvati:
- Sigurnom privrženošću
- Anksioznom privrženošću
- Izbjegavajućom privrženošću
U kasnijim životnim periodima osobe s kojima možemo imati privržen odnos su obično osobe koje su izvan obitelji a njih čine prijatelji i/ili ljubavni partneri.
Prema Bowlbyjevoj teoriji rani privrženi odnosi se usvajaju te postaju „radni modeli“ koji služe kao prototip za kasnije odnose sa značajnim drugima izvan primarne obitelji.
Posljedica toga je dugotrajni utjecaj rane privrženosti na prirodu bliskih odnosa i cjeloživotni osobni razvoj.
Razlikovanje privrženih odnosa od neprivrženih – tri funkcije koji svaki privrženi odnos treba imati:
- Svaki odnos koji će se označiti kao privrženi treba uključivati tendenciju osobe da ostane u blizini privržene osobe, osobito ako je u prijetećoj situaciji ili je ta situacija prijeteća za njegov odnos s privrženom osobom.
- Bliski privrženi odnos bit će svaki onaj koji nudi sigurno utočište tijekom bolesti, opasnosti i prijetnji.
- Privržen odnos još mora biti i sigurna baza koja će omogućiti neograničeno istraživanje okoline.
Dakle, pravi istinski privrženi odnosi uključivati će sve tri navedene funkcije.
TRI OPĆA STUPNJA RAZVOJA PRIVRŽENOSTI:
Faza 1 (od rođenja do 2.mjeseca):
NEDISKRIMINATIVNE REAKCIJE
Na početku djeca ne usmjeravaju svoju pažnju isključivo prema majci i u to vrijeme pozitivno reagiraju na svakoga, ali stvaraju prostor za razvoj odnosa privrženosti sa skrbnikom. Djeca već tad mogu prepoznati svoju majku što su pokazali eksperimenti jer radije gledaju majku ili njenu fotografiju nego stranca.
Faza 2 (od 2. do 7. mjeseca) :
DISKRIMINATIVNE SOCIJALNE REAKCIJE
Tijekom druge faze, djeca postaju zainteresiranija za skrbnika i druge poznate osobe i usmjeruju svoje socijalne reakcije na njih.
Iako su nepoznate osobe i dalje prihvaćene, one sada imaju drugorazredan položaj. Dijete i skrbnik razvijaju interakcijske obrasce koji im dopuštaju komunikaciju i uspostavljanje jedinstvenog odnosa.
Faza 3 (od 8. do 24. mjeseca):
USMJERENA PRIVRŽENOST
Privrženost postaje najjasnije usmjerena u trećoj četvrtini prve godine i ostaje vrlo snažna do otprilike druge godine. Oprez pred nepoznatim postaje uobičajen, često uzrokuje djetetov plač i povlačenje kod majke. Odvajanje od roditelja/skrbnika (najčešće majke) dovodi do prosvjeda zbog odvajanja, koji također uključuje plakanje, a katkad i potragu za majkom.
Naša rana iskustva ne moraju nužno određivati našu sudbinu. Promjena je uvijek moguća, ali je isto tako jednim djelom ograničena prijašnjim iskustvima.
Teorija privrženosti nudi obećavajuće teoretske okvire za razumjevanje prijateljstva, braka, romantičnih i ostalih ljudskih veza.
Sumirajući nalaze različitih istraživanja pretpostavke teorije privrženosti i njenih implikacija za odraslu dob može se reći da je nekoliko sličnosti između dinamike privrženosti u ranoj i odrasloj dobi.
Primjerice tako:
- kvaliteta privrženosti ovisi o osjetljivosti i dostupnosti privržene osobe;
- osobe sigurnog obrasca su sretnije, zadovoljnije i prilagodljivije od drugih;
- isti mehanizam iz ranog djetinjstva omogućuje održavanje blizine s privrženom osobom i u odrasloj dobi;
- odvajanje uzrokuje neugodu, a privrženo ponašanje ima za cilj uspostavljanje ponovnog kontakta te ponovni kontakt s privrženom osobom rezultira ugodom;
- u oba razvojna perioda privrženost uključuje djetinjasti riječnik u komunikaciji među osobama koje su privržene jedna drugoj ☺